četvrtak, 19. svibnja 2016.

Dar savjeta

Jučer sam razmatrao četiri dara Duha Svetoga, strah Božji, pobožnost, znanje i jakost.
Dar savjeta se razlikuje od dara znanja iako izgledaju slični.
Dok nam dar znanja daje vječne i konačne istine, mogli bismo reći i znanje i prihvaćanje dogmi Crkve, dar savjeta nam omogućuje da donosimo pravedne i dobre sudove.
Ne bilo kakve, nego one najvažnije sudove koje se tiču duhovnosti.
A skoro da nema dana kad ne moramo donositi neki takav sud.
Najprije sud o sebi, a onda o drugima.
Ovaj prvi je najteži, jer smo skloni sebe suditi više dobrim nego što jesmo, nalaziti opravdanja koja ne postoje.
Kao dobri kršćani dužni smo na kraju svakog dana prosuditi sebe što smo činili taj dan, što smo učinili, a nismo smjeli, što smo propustili, a morali smo učiniti. Moramo na kraju suditi i naše misli tijekom dana.
To ne možemo učiniti kako treba ako nemamo dara savjeta Duha Svetoga.
Kako napisah, susrećemo se svaki dan s drugim ljudima koje moramo suditi. Suditi njihovo raspoloženje, namjere, potrebe, pa do suđenja njihovih djela, nedjela i propusta.
Eventualno moramo ih savjetovati, ukoriti, pomoći im, pa sve do iznimne situacije kad se moramo potući s njima da bismo obranili dobro koje oni napadaju.
Vjerujem da niste krivo razumili Isusovu poruku da ne sudimo, jer ćemo biti suđeni, pa da to znači da kad netko nekog siluje mi ne smijemo suditi o tome i suprostaviti se nasilniku, nego se praviti kako se to nas ne tiče jer mi ne sudimo nikome.
Radi se o drugom sudu koji je nama zabranjen, o konačnom sudu na vječno blaženstvo ili prokletstvo i kojeg ima samo Isus Krist.
U svim drugim slučajevima u kojima se događa kršenje Božjih zapovijedi pred našim očima, moramo suditi, da ne bismo bili osuđeni.
Kako ćemo suditi te ljude pravedno ako nemamo dara Duha Svetoga?
Zato nam Duh Sveti daje dar savjeta.
Kao i za sve druge nezaslužene darove, moramo biti svjesni da je to dar koji se može lako oduzeti ako se uzoholimo i pomislimo da sudimo pravedno zato što smo pravedni po sebi, a ne po Duhu Svetomu.
Suditi moramo i umjetnička djela koje rade drugi ljudi. Naravno da moramo suditi pravedno i svoja umjetnička djela.
Ljepota izlazi iz istine, a Bog je istina i istinska ljepota.
Ne možemo biti Božji ako se pravimo da je nešto lijepo što to nije zato što to većina ljudi drži lijepim, ili nam je stvarno lijepo nešto što je negacija ljepote i istine.
Ovaj dar Duha Svetoga nam omogućuje da i tu imamo pravedan sud.
Konačno moramo suditi razne medije, jer oni šire ideje koje mogu biti dobre i zle. 
Opet i tu smo nemoćni bez dara savjeta Duha Svetoga.
Dar savjeta nam je također potreban kad trebamo izabrati neke opcije koje imaju moralno-duhovne posljedice i koje nam nisu vidljive bez tog dara.
Molimo dakle Duha Svetoga da nam neprestance daje dar savjeta.

Nema komentara:

Objavi komentar

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.