ponedjeljak, 2. svibnja 2016.

Ljetne kvatre

Na današnji dan je Karlo Veliki bosonog i u isposničkoj odjeći odlazio od svoje palače do crkve u kojoj je počela procesija koja je trajala od ujutro do kasnijih poslijepodnevnih sati.
Isto je činila sv.Elizabeta, kraljica Ugarske, pet stoljeća kasnije i tako se anonimno izmiješala sa ženama u procesiji.
Svećenici su nosili korizmenu ljubičastu boju.
Ponedjeljak, utorak i srijeda su bili neradni dani, naravno i četvrtak kad je Uzašašće.
Tri dana su ujedno označavala žalost apostola i učenika što su znali da uskoro njihov ljubljeni Gospodin uzlazi na Nebo i više Ga ne će vidjeti svojim očima do svoje smrti.
Ova tri dana su bili dani posta i nemrsta i nazivaju se ljetne kvatre.
Dani se zovu kvatre zato što ih ima 4 kroz godinu za sva godišnja doba.
Počelo je to u Francuskoj u petom stoljeću, u kraju oko grada Vienne kojeg su u to doba osvojili Burgundi. Pokrajinu su zadesile mnoge nesreće i ljudi su osjećali to kao znak Božjeg gnjeva.
Sv.Mamertus je bio biskup Vienne, i zapovijedio je da se u tri dana prije Uzašašća radi javna pokora.
Možemo vidjeti sličnost s kraljem Ninive koji je zapovijedio totalni post u Ninivi da Bog odvrati svoj gnjev od grada. 
Vjernici su u ta tri dana išli u procesijama pjevajući pokorničke psalme, litanije Svim svetima, Mise su bile s ciljem pokazivanja pokore i odvraćanja Božjeg gnjeva.
Kao što ironično piše opat Gueranger, ondašnji laici i klerici nisu još došli do otkrića modernog doba kako procesije trebaju biti čim kraće, i po trajanju i po duljini hoda.
Običaj se je brzo raširio kroz Francusku, Njemačku, Italiju tako da je Crkva proglasila univerzalni post i nemrst, te procesije za kvatre.
Kvatre su prvenstveno povezane s nakanom utišavanja opravdanog Božjeg gnjeva prema opačinama ljudi.
Kako je vrlo evidentno da je hrana najnužnija ljudima za preživljavanje, onda se u kvatrama moli Boga da dadne blagoslov nad ljudskim radom na zemlji, da dadne i dovoljno kiša i Sunca, da ne dozvoli bolestima da unište plodove ljudskih ruku, da ne bude poplava i potresa, kuge i rata.
Što bi danas modeni ljudi molili kad bi se bojali Boga kao što Ga se ne boje?
Da index Dow Jones ne pada, da dionice  s Wall Street burze ne padaju, da ne bude kiše tijekom ljeta kako bi bila čim bogatija turistička žetva, a po zimi da bude puno snijega radi zimskog turizma, da se napravi fuzijske nuklearne elektrane kako bi električna energija bila čim jeftinija i u neograničenim količinama, da znanstvenici-alkemičari nađu eliksir mladosti kako bi jadni zemaljski život bio bez kraja, da se probije nebeski svod (tzv. Van Alenovi pojasi) kako bi čovjek mogao osvajati Nebo i biti kao bog, da se otkrije lijek protiv bolesti koje su uzrokovane protunaravnim i naravnim bludom kako bi ljudi mogli čim više i bez straha bluditi.
Živimo u protunaravnom društvu koje se Boga ne boji, zato što je omađijano religijom znanosti i demonološkom tehnologijom koja ima upravo to za cilj - da se ljudi ne boje Boga i da tako smjelo kroče s demonima na čelu u Pakao.
Da, Bog je bio milosrdan kad je poslao prirodne nesreće na kraj oko Vienne, tako da se ljudi pokaju i odvrate od propasti vječne koja je neusporedivo gora od zemaljske propasti.
Vidjet ćemo poslije u čitanju za današnji dan kako je sv.Ilija molio Boga najprije da ne bude kiše na zemlji, i nije je bilo tri i pol godine. Jedno vrijeme, dva vremana i pola vremena. Zanimljivo je kako se to vrijeme stalno ponavlja u sv.Pismu i očito da ima veze s duljinom vladavine Antikrista.
Ali, zar sam preskočio primijetiti kako je Božji čovjek molio sasvim suprotno od molitava za kvatre, odnosno da ne bude kiše kako bi bila glad na zemlji? 
Naravno da nisam, zato što želim reći kako bismo mi trebali moliti Boga sasvim suprotno od htijenja modernog čovjeka, da se Dow Jones strmoglavi, da se dionice unište kao i multinacionalne kompanije, da turizam prestane.
Tako da bi ljudi počeli opet živjeti naravno, u strahu Božjem i bez straha pred demonima i njihovim ljudskim slugama, kako bi stvarno bili slobodni.
Nakon pročišćenja zemlje, sv.Ilija je molio za kišu. I kiša je došla, a prije toga je sv.Ilija u daljini vidio mali oblačić iz kojeg je došao obilan spasonosni dažd.
Taj oblačić bila je slika Bogorodice koja je donijela na svijet Spasitelja koji je svojom Žrtvom zauvijek i potpuno zadovoljio Božju pravdu.
To nikako ne znači da možemo biti poput sumanutih protestanata koji ponavljajući mantru - jednom spašen, zauvijek spašen, ili spašen po milosti, a ne po djelima, krivo tumače kako nema veze što čine grijehe, jer oni spasenje više ne mogu izgubiti, budući su rekli da je Isus Krist njihov osobni spasitelj.
Nažalost ta hereza protestanata proširila se je cijelim svijetom, u nju vjeruju i oni koji ne spominju na nedjeljnim protestantskim seansama ime Isusa Krista, jer malo tko više vjeruje kako Bog kažnjava svaki grijeh bez pokajanja u sakramentu ispovijedi i kako čovjek treba i izvanjski, postom i nemrstom, procesijama i litanijama moliti Boga da po žrtvi i Krvi Isusa Krista odvrati svoj gnjev.
A gnjev se gomila dok se ne prelije, i tada dolazi ovom svijetu posljednja i nepovratna kazna kakve nikad nije bilo do sada, niti u dane Noine niti u kazni Sodome.
Stoga znajući da nema gotovo više nigdje u svijetu kvatrenih procesija i Misa, činimo to u duhu.
Postit i nemrstiti možemo, moliti se Bogu i dati mu svoje male zadovoljštine zbog svojih i tuđih grijeha uvijek možemo.

Prvo čitanje je na današnjoj sv.Misi iz poslanice sv.Jakova apostola, iz petog poglavlja.


Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.
Sv.Pismo nam kaže po apostolu Jakovu mlađem, bratiću Isusovom, 
kako je sv.Ilija spasio Izrael tako da je izmolio dažd od Gospodina.
Važniji je dažd milosti koji spašava grješnike. Zemlja je danas žedna pravednosti koje ne će biti ako Bog na dadne milosti obraćenja grješnicima. Blaženi su oni koji se mole za tu nakanu i koji kore grješnike i odvraćaju ih od puta propasti.
Takvi će pokriti mnoštvo svojih grijeha kaže apostol.
Zar nisu grijesi već oprošteni s krštenjem i kasnijim ispovijedima?
Jesu, ali vremenska naknada odnosno kazna nije. Zato radimo pokore, postimo, radimo dobra djela. Da bismo se potpuno očistili i mogli stat pred Gospodina bez čistilišnih muka.

Evanđelje je po Luki, iz 11-tog poglavlja:


I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." "A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"

Protestanti se znaju rugati kršćanima zato što mole krunice ili neke druge ponavljajuće molitve. 
I u svojoj oholosti čitaju ovaj sveti tekst i imaju oči, a ne vide.
Zar je Gospodin ovdje rekao, zatražite samo jednom, odmah će vam Otac to dati?
Pa ovdje baš daje primjer čovjeka koji ne prestaje moliti, ne prestaje s kucanjem na vrata Božjeg milosrđa.
Bog želi da mu se ljudi žarko mole, jer u suprotnom molitva nije ozbiljna, Bog ima svoje beskonačno dostojanstvo.
Da, kad bi netko imao tako veliku vjeru i žarku molitvu, mogao bi micati planine s jednom rječju. A tko od nas ima takvu vjeru? Prava vjera i molitva znači da je takav čovjek svet, da je bez grijeha i da je đavao odustao od tog čovjeka da ga može uspješno napastvovati na grijeh.
Od takvih svetaca demoni bježe kao što su bježali pred Gospodinom.
Pa ipak i takvi sveti ljudi molili su bez prestanka, kako nas je savjetovao sv.Pavao.
Stoga molimo, ne samo radi onog što molimo, nego molimo k tomu da nas molitva izgrađuje, približava i sjedinjuje s Gospodinom.
Budimo još više svjesni te nasušne potrebe znajući u kakvim vremenima živimo.
Na koncu dajem poveznicu na litanije Svih svetih koje se mole za kvatre.



Nema komentara:

Objavi komentar

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.