utorak, 30. kolovoza 2016.

Misterij spolnosti i požude

Adam i Eva nakon istočnog grijeha, kad su pojeli zabranjeni plod s drveta spoznaje dobra i zla, pokrili su svoje spolne organe jer su osjećali sram.
Prije istočnog grijeha za sram nisu znali i bili su goli.
Pokušajmo razmotriti tu situaciju.
Da bi čovjek osjećao sram nužno je da postoji netko drugi zbog kojeg osjeća sram. Tko je taj drugi mogao biti? Jel Adam osjećao sram zbog Eve i obrnuto?
Moguće, ali to nije bio tada slučaj jer oboje su se zajedno odjenuli i sakrili. Tko je mogao tu još biti da su Adam i Eva osjećali sram?
Prvenstveno Bog i anđeli, jer životinje nisu racionalna bića i njima je nepoznanica moral, grijeh i sram.
Istočni grijeh je fundamentalna prekretnica u povijesti svijeta, smrt je ušla u svijet na velika vrata kroz koja se je pojavila spolna požuda koja je razlogom srama zbog kojeg su Adam i Eva, kao kasnije i njihova djeca, pokrili svoju golotinju.
Bitno je za primijetiti kako našim praroditeljima nije bilo prije toga neugodno biti gol, i da su zbog tog grijeha postali ranjivi i u stanju zbog kojeg osjećaju grižnju ili sram što ih Bog takvima vidi. Zato su se sakrili pred Bogom.
Dakle odgovor je da su Adam i Eva prvenstveno osjećali sram pred Bogom, i to ne zbog toga što bi im Bog vidio spolne organe, jer Bog je i te spolne organe stvorio tako da u njima nema ničeg loše, nego da bi ih vidio u stanju spolne požude.
Požuda je ljudska slabost po kojoj čovjek silno želi posjedovati nešto što će mu pružiti užitak. Ovdje je važno naglasiti riječ 'silno'. Požuda je neuredna želja za posjedivanjem bilo kakvih stvorenja koja će čovjeku dati užitak. Željeti pojesti dobru hranu koja će pružiti užitak nepcima, ili željeti popiti čašu vina koja će raspoložiti, nije požuda. Ali ako je ta želja neuredna, ako čovjek zbog toga izgubi svoj zdravi razum i što je najgore, izgubi svoj odnos s Bogom koji mora biti konačni i najveći cilj ljudskih srdaca, onda se radi o požudi.
Zamislimo red pred nekim restoranom koji ima dobru hranu. Ako netko želi preskočiti red ili izlaktariti ove ispred sebe kako bi prije njih ušao u restoran, onda takav čovjek ima požudu za dobrom hranom i spreman se je ponašati kao životinja da bi došao do hrane koja mu je zamijenila Boga.
Hrana kao i spolnost nam je nužnost. Prva zato što smo tvarna bića i moramo se hraniti kako bismo preživjeli i nema ničeg zlog ako pri tome osjećamo užitak na nepcima.
Drugo je nužno, ne na razini pojedinog čovjeka, nego na razini zajednice, jer bez spolnosti ne bi bilo novog života. Zato Gospodin Isus Krist hvali i daje na prvo mjesto djevce i djevice koji su se uz Božju milost odrekli spolnog užitka da bi tako čisti došli pred Boga. Jasno je kako većina ne će to prihvatiti, ali takvi onda imaju obvezu, ako im je to moguće, donijeti na svijet nove ljude.
Hranu i spolnost moramo definirati s obzirom na ciljeve, koji su prvenstveno u cilju održavanja i nastavljanja života, sekundarno pružaju užitak koji nije nikada neuredan ili zabranjen osim ako užitak postane sam sebi svrhom kad to postaje požudom.
Međutim, većina će se složiti kako bez spolne požude praktično ne bi bilo novog života, jer barem muškarac mora osjećati požudu kako bi dobio erekciju bez koje ne bi mogao ubaciti sjeme u rodnicu.
Moramo se isto složiti kako jedenje hrane i spolni odnos nisu usporedivi što se tiče užitka, jer spolna naslada dovodi do ekstatičnog stanja, a hrana ma kako dobra bila (osim ako se ne radi o halucinogenim gljivama ili o nečem sličnom drogama) ne dovodi do sličnog stanja u kojem čovjek izlazi iz uobičajenog racionalnog stanja. Vjerujem da je to glavni razlog zašto su se Adam i Eva sakrili pred Bogom i zašto su pokrili svoje intimne dijelove tijela.
Jer su spoznali kako ih spolna požuda dovodi do ponižavajućeg stanja u kojem ne mogu stati pred Boga, te da im nagost suprotnog spola podstiče zvijer zvanu spolna požuda.
I to je misterij spolnog užitka, jer svi ostali užici, ako nisu neuredni, ne dovode čovjeka do ekstatičnog stanja, a bez tog ekstatičnog stanja u spolnosti nemoguće je da bi se naravnim putem začeo život.
Doista spolni užitak se bitno razlikuje od ostalih.
Jer kršćanin se može pohvaliti prijatelju kako je primjerice sinoć bio u dobrom restoranu s odličnom hranom, ali bi bilo ne samo protukršćanski, nego i protunaravno kad bi se pohvalio kako je nakon toga imao odličan spolni odnos sa ženom. Svi normalni ljudi, kao i Adam i Eva, osjećaju sram zbog spolne požude i nelagodu kad se o spolnosti javno priča.
U naše moderno doba judeo-masonerija je uložila nemali trud kako bi se taj prirođeni sram uništio. Otud silne knjige, filmovi, predavanja o idiotskoj znanosti - seksologiji, otud reklame i moda koja želi reći kako je normalno i prirodno vidjeti i prikazivati naga tijela. Naši preci kad bi došli u naše vrijeme mislili bi da su došli u neku sotonsku noćnu moru i najprije bi to zaključili zbog nedostatka srama i općeg javnog reklamiranja spolne požude.
Ako ste čitali Huxleyevu knjigu "Vrli novi svijet" u kojem je pojam pristojnosti pružiti spolni užitak bilo kome tko to zatraži, onda znajte kako se utopija pred našim očima ostvaruje.
Nadalje, da spolni užitak nije sličan užitku hrane i sličnim užicima, vidljivo je u Božjoj zapovijedi kako veliki svećenik (koji se je godišnje mjenjao) ne smije za vrijeme svoje jednogodišnje službe imati spolne odnose sa svojom ženom. U Svetinju nad svetinjama dakle nije mogao ući čovjek koji je prije toga imao inače dopušteni bračni spolni odnos.
Biblijski pojam čistog srca označava čovjeka bez spolne požude. Taj čovjek je možda prije u svom životu imao spolne odnose, ali ih više nema jer nema više spolne požude.
U Isusovim blaženstvima se ne spominje da su blaženi oni koji poste, ali se kaže da su blaženi oni koji su čistog srca, jer će Boga gledati.
Dakako da su mnogi prije mene razmišljali o 'neobičnoj' naravi spolnog užitka.
Sv.Augustin je tako razmišljajući došao do zaključka kako bi Adam i Eva bez da su počinili istočni grijeh, imali spolne odnose bez spolne požude, nešto slično kad čovjek treba i želi dobru hranu pa pri konzumiranju uživa, ali uvijek može odgoditi jelo ili postiti. Spolna požuda to onemogućuje, a sv.Augustin kaže kako bi se ljudi mogli tako razmnožavati da nije bilo istočnog grijeha koji je uzrokovao spolnu požudu. Bez spolne požude ljudi bi mogli i dalje biti goli i ne bi zbog toga gubili razum, a erekcija bi bila potpuno pod kontrolom volje kao što su ostali udovi pod kontrolom.
Istočni grijeh u korijenu ima oholost, ali očito je kao posljedicu imao spolnu požudu, pa se nameće zaključak kako su Adam i Eva nakon konzumacije zabranjenog ploda imali spolni odnos kakav nije Bog predvidio da bude, nego je taj odnos bio uz spolnu požudu. Motiv Evin da uzme zabranjeni plod je bio da bude kao Bog, i prvi neuredni spolni čin (u kojem se je vjerojatno začeo Kain) zbog kojeg su se kasnije sramili i sakrili, bio je jadni surogat vječnog ekstatičnog stanja kojeg imaju anđeli i sveci pred Bogom u Nebu. Posve je jasno kako je svaka ekstaza i orgazam u bludu surogat prave božanske ekstaze i kako se čovječja savijest buni nakon toga te osjeća krivnju grijeha. To je razlog zašto su se Adam i Eva pokušali sakriti Bogu.
Mudrost djevica i djevaca koji su to radi kraljevstva Nebeskog je u odricanju od spolne naslade na koju bi imali pravo u braku, kako bi im vječna ekstaza u Nebu bila čim veća.
Istu mudrost je ponovio sv.Pavao kad je rekao kršćanima da bi volio kad bi svi bili kao on, odnosno djevci, jer takvi su uzdignutiji u Nebu i u milostima, ali neka sebe najprije dobro upoznaju i ako ne mogu u mladosti nadvladati spolnu požudu, neka se žene.
Jer najgore stanje je ne biti djevac i ne biti u braku, nego izgarati od spolne požude u bludu.
U sv.Pismu dalje nalazimo na Božje zapovijedi Izraelu koje zabranjuju spolne odnose izvan braka, zabranjuju golotinju tako da intimne dijelove tijela mogu vidjeti međusobno samo supružnici, zabranjuje uz smrtnu kaznu jalove spolne užitke poput sodomizma i bestijalizma te je u priči o Onaniju kojeg je Bog usmrtio rečeno kako nije dopušteno bacati sjeme izvan rodnice, zatim Bog objavljuje zabranu nečednog odjevanja ili šminkanja koje se temelji na želji za podsticajem spolne požude odnosno zavođenjem muškaraca.
Bez istočnog grijeha to jest spolne požude, takve zapovijedi bi bile besmislene.
Izgleda kako zbog istog grijeha ljudi više ne mogu imati spolni užitak koji ne bi uključivao spolnu požudu.
Pri kraju sv.Pisma, u Pavlovljevim poslanicama nalazimo na jednu istinu u bračnom životu koja je lijek nekima za spolnu požudu.
Naime, sv.Pavao daje muževima i ženama u braku obvezu da daju svoje tijelo supružniku ako ovaj 'gori' od spolne požude. I dodaje kako je to način da se gasi spolna požuda. Zvuči paradoksalno, kao kad se vatra gasi benzinom. Ali požari se često gase tako da se negdje izazove kontrolirani manji požar, kako ne bi veliki požar se proširio, jer ono što je izgorilo više ne može gorjeti. Tako očito treba biti u kršćanskom braku, spolna požuda treba izgorjeti, i na ovaj način, ali uvijek uz molitve i znanje kako se sa spolnom požudom ne može stati pred Boga, kako su se zbog iste Adam i Eva pokušali sakriti od Boga.
Pavao kaže kako muž više nije gospodar svojeg tijela nego njegova žena i obrnuto. Smisao prvenstveni braka je rađanje i kršćanski odgoj djece, sekundarni cilj je međusobno pomaganje supružnika u što spada i postupno gašenje spolne požude.
Jel ovime sv.Pavao rekao kršćanskim supružnicima da prihvate manje zlo - spolni odnos radi gašenja spolne požude, umjesto većeg zla - preljuba i bluda?
Nipošto, jer spolni odnosi nisu sami po sebi zlo, nego su zlo ako se koriste uz nakanu spriječavanja začeća. Još neke stvari su nužne da spolni odnosi ne budu blud odnosno preljub. Da su među supružnicima, da, kako napisah, nemaju hotimični karakter sterilnosti, da nisu perverzni, da nisu u zabranjeno vrijeme kad Crkva to zabranjuje (ne znam pouzdano, ali mi se čini da su za vrijeme korizme bili spolni odnosi zabranjeni, znam kako je Bog u Bibliji zabranio spolne odnose za vrijeme menstruacije), da nisu na javnom mjestu i pred drugim ljudima, odnosno da jesu u bračnoj sobi i bračnoj postelji.
Ovo na kraju govori o intimnosti spolnih odnosa, ustvari govori o posljedicama istočnog grijeha, to jest o spolnoj požudi.
Jer zbog toga je zabranjena golotinja i zabranjeno je imati spolne odnose pred drugima budući tako raste spolna požuda kod drugih. Đavao odavno koristi pornografiju i modu kako bi raspirivao spolnu požudu u svijetu.
Nečedno odjevanje, koje kako napisah se širi preko gluposti zvane moda, spada u istu kategoriju grijeha koji podstiču spolnu požudu.
Očito je cilj svakog kršćanskog života, bilo celibatskog bilo bračnog, ugasiti spolnu požudu. Jer ako kršćanin i umre uz valjanu ispovijed, ako nije ugasio spolnu požudu, završiti će u Čistilištu da ju tamo gasi u vatri čišćenja i uz kudikamo veću muku nego da je to učinio za vrijeme zemaljskog života.
Od svih zemaljskih užitaka spolni užitak je najintenzivniji i najopasniji ako ga se ne kanalizira onamo kamo Bog hoće - u stvaranje novog života.
Svjedoci smo kako je porast spolne požude u 20.st. koja je bila prvenstveno širena preko suvremenih medija, dovela do stanja gotovo kataklizmičke demografske propasti u zapadnim zemljama.
Čim više spolne požude, to manje djece.
Naš Gospodin Isus Krist nije imao grijeha, niti požude, naravno niti spolne. Jer nije naslijedio istočni grijeh, jer je kao što vjerujem, kao čovječja duša stvoren prije svih stvorenja, a Adam je stvoren na Njegovu sliku i priliku, ne obrnuto.
Znamo kako su ga farizeji lažno optužili da je izjelica i pijanica, odnosno znamo kako nije izbjegavao dobru hranu i vino, konačno prvo čudo koje je učinio je bilo na svadbi u Kani galilejskoj kad je stvorio odlično vino.
Međutim isto tako znamo da je bio djevac, da je rekao kako su djevci prvi u kraljevstvu Nebeskom i kako na Nebu nema muža i žene, odnosno nema spolnih odnosa. Znamo i kako je nakon uskrsnuća jeo i pio, kako je apostolima na žalu pripremio pečenu ribu i da ju je s njima jeo. Vjerujemo u uskrsnuće tijela i u silazak nebeskog Jeruzalema na novu Zemlju, što znači da naša tijela više ne će trebati hranu i piće, ali da će ga biti onima koji ga požele. Užitak takve vječne hrane neopisivo je veći od užitka ove vremenite hrane. Ali od svih užitaka zemaljskih koje imamo, znamo da ne ćemo više imati spolnog užitka.
Jer je spolni užitak surogat nebeskog gledanja Boga licem u lice.
Zato spolni užitak spada u posebnu kategoriju, zato je najopasniji ako ga ne koristimo onako kako je Bog zapovijedio, zato je nužno da želju za istim gasimo dok još možemo. Spolna nemoć ne znači gašenje spolne požude.
Na koncu htio bih se ponovno osvrnuti na pitanje stoicizma i epikurejstva.
Jer greška je stoicizma bijeg od realnosti, života i dovođenje do zablude kako je sav materijalni svijet zao.
Međutim kršćanski asketizam nije istovjetan sa stoicizmom.
Nema ničeg nekršćanskog ili manihejskog ako kršćanin uz mrtvljenje svojeg tijela, odnosno požuda, dođe do toga kako mu je svaka hrana ista, bila ona iz najboljeg restorana ili iz ubožnice. On dakako ne smije izvršiti samoubojstvo ili narušiti svoje zdravlje pretjeranim postom i mrtvljenjima. Ako u tome nije prešao granicu, on je umrtvio svoju žeđ za zemaljskim užicima kako bi obilato dobio na želji za nebeskim dobrima. On ne osuđuje zemaljska dobra, jer dobro zna kako ona dolaze od Boga, međutim on više u istima ne uživa, jer istovremeno uživa Božju blizinu koja je vječni cilj.
On ne će osuditi spolni užitak supružnika, ali će im reći kako je isti dopušten samo ako nije hotimično sterilan i kako je nužno, da ako ne žele sebi vječnu propast, gase spolnu požudu te da im cilj bude biti poput djevaca ili anđela na Nebu.

Neka nam se u tom cilju smiluje Gospodin po zagovoru Blažene Djevice Marije!


P.S. Nisam se dotaknuo pitanja spolnih bolesti. Imamo objavu kako su smrt, a onda i bolesti Božja kazna zbog istočnog i ostalih grijeha. Dakle, dogma naše vjere je kako ne bi bilo niti smrti niti bolesti (i ostalih nedaća) kad ne bi bilo grijeha. Bog je stvorio bakterije u cilju da omogućuju probavu i slične utilitarnosti. Prve bakterije nisu sigurno stvorene zloćudnima, ali nakon grijeha neke su mutirale i postale oruđem ili bičem Božjim za kažnjavanje grješnika. Tako isto možemo reći za bakterije koje prijenose spolne bolesti, jer Bog ne kažnjava samo nakon smrti, već kažnjava i za vrijeme zemaljskog života i što je još važnije - daje kaznu kako bi se čovjek izvukao od ropstva grijeha, kako bi prekinuo s dosadašnjim načinom života. 
Sve više zloćudnih bakterija postaje otpornima na antibiotike, a pred pola stoljeća čovječanstvo je vjerovalo kako je uz pomoć istih, odnosno medicine, riješilo problem zaraznih bolesti.
To je bilo samozavaravanje, i vijest kako bakterija koja prijenosi spolnu bolest gonoreje postaje otporna na antibiotike govori tome o prilog.
Kad se je pred 30-tak godina pojavila poznata bolest koja je kosila sodomite i narkomane, svjetska javnost je reagirala s izuzetnom sućuti prema njima, milijarde dolara su uložene u traženje lijeka i umanjivanje smrtnosti od te bolesti. Istovremeno je uloženo isto nemali trud i novac u pokretanju akcije - siguran blud uz korištenje kondoma. Ali te sigurnosti nema, i koja bi korist bila kad bi to bilo moguće, pa da sodomiti ili ostali bludnici dožive duboku starost, šireći blud oko sebe dok god mogu, i onda završe u Paklu?
Istina je suprotna, Bog je dao smrt i bolesti čovječanstvu kao milost, jer vječno živjeti u ropstvu bluda i ostalih grijeha je pakao na krugu Zemaljskom.
Drugo što smrt i bolesti donašaju je strah Božji.
Bolesti su jasan znak Božji kako nešto nije u redu s čovječanstvom koje slavi spolnu i druge požude i kako se ljudi moraju dobro potruditi, a to znači iskati od Boga milost, kako bi iz tog živog blata izašli.
Stoga neka je blagoslovljen Bog koji nam na vrijeme šalje bolesti i strah od smrti i strah od bolesti, kako ne bismo doživjeli drugu vječnu smrt bez kraja u Paklu! 
To što su bakterije gonoreje postale imune na antibiotike nije nimalo loša vijest za ljude koji još imaju zdravog razuma i znaju zašto Bog dopušta zlo.
Samo nije dovoljno znati, nego i djelovati u skladu sa spoznajom. Blagoslovljeni su oni koji imaju stalno pred očima svoju smrt, te upućuju svoj najveći trud kako ne bi pali u grijeh. S vremenom i uz Božju milost kršćani mogu zauvijek nadvladati požude, uključujući i najopasniju i najjaču - spolnu, i kad se to dogodi, onda takvi postaju svecima koji hodaju po krugu Zemaljskom.
To vama i sebi iskreno želim i neka nam Bog dadne ono što nam je nužno da bismo pobijedili u našoj najvažnijoj bitki protiv samog sebe i demona koji nam potiču požude i pokušavaju nas uvjeriti kako one nisu smetnja za doći u Nebo.

Broj komentara: 5:

  1. Djevicanstvo u Bozjim planovima ima uzvisenu sluzbu te nam je zbog toga preko Isusa ostavio uzore po kojima posveceni i laici trebaju zivjeti.
    Sveti Josip bio je odabran da mu bude otac na zemlji i da ga odgaja te je umro blazenom smrcu. Sveti Ivan Apostol je bio uz njega kad svi nisu i dao mu je milost da objavi Njegov drugi dolazak odnosno misterij kraja ovoga svijeta. Takodjer je umro blazenom smrcu. Sveti Ivan Krstitelj kao najveci rodjen od zene (veci od Abrahama, Izaka, Jakova, Mojsija, Davida, Apostola i drugih proroka), ali ne i od Adama koji je stvoren Bozjom rukom, odabran je kao pravi, i posljednji, Veliki svecenik da pokaze zrtveno janje "evo jaganjca Bozjeg, evo onog koji oduzima grijehe svijeta" te polozi ruke na njegovu glavu prema SZ obredu i krsti ga vodom prema NZ obredu. Tada ga "preda" svecenicima da ga prinesu za zrtvu kao sto je bilo pravilo sa pravim zrtvama za grijeh naroda kada bi zivotinju poslali u pustinju.
    Sveti Ivan Krstitelj je bio Zaharijin sin, a on je po redu Aronovom bio Veliki svecenik dok su Kajfa i Ana bili obicni svecenici koji nisu bili iz Aronovog roda nego su svoj polozaj kupili. Sveti Ivan Krstitelj je nosio oplecak i pojas od devine koze (koji je ujedno nosio Adam) sto je Bog propisao za Velikog svecenika. Zato je Isus isao na Jordan da ga "odabere" i krsti (time zavrsava obrezanje) pravi Veliki svecenik.
    Nazalost, najveceg rodjenog od zene, Velikog svecenika, Crkva jako malo spominje u liturgiji poglavito nakon II. VK. Ali zato mi mozemo i trebamo. Bozji blagoslov.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ante, nalazim ovo prvi puta što si napisao - da Kajfa i Ana nisu bili potomci Aronovi, odnosno da nisu mogli biti svećenici, nego da su to kupili. Dakle simonizam prije Simona Maga. Možeš li navesti izvor te informacije?
      Pozdrav!

      Izbriši
    2. Može, odlaskom u Babilon, završava služba Velikog svećenika po odabranom redu koja se nakon povratka u Jeruzalem (pod Kirom), obnavlja, ali uz mnoge ''korekcije''.

      Sva 4 evanđelja govore o Ivanu, kao i Izajia prije toga.

      Dakle,
      Abija bio je potomak Eleazara, sina Aaronovog, poglavar jednog od dvadesetčetiri reda na koje je svećenstvo podijeljeno od strane Davida (1 Ljet. 24:10).

      1ljet 24,3-10
      3David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj službi. 4Ali se u Eleazarovih sinova našlo više muških poglavara nego u Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliše, od Eleazarovih je sinova bilo šesnaest obiteljskih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam obiteljskih poglavara. 5Zato su ih razdijelili ždrijebovima, jedne i druge, jer su posvećeni knezovi i Božji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova.6Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, svećenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom, pred poglavarima obitelji među svećenicima i levitima, uzevši po jednu obitelj za Eleazara, a po jednu opet za Itamara.
      7Prvi je ždrijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju, 8treći na Harima, četvrti na Seorima, 9peti na Malkiju, šesti na Mijamina, 10sedmi na Hakosa, osmi na Abiju,

      lk.1,5
      U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.

      br.3,1-4;
      Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju govorio na Sinajskom brdu.
      2Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvorođenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. 3To su imena Aronovih sinova, svećenika pomazanih, za svećeništvo posvećenih. 4Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposvećenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao svećenici u nazočnosti svoga oca Arona.

      br. 26.59-61
      59Amramovoj ženi bijaše ime Jokebeda. Bila je kći Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i njihovu sestru Mirjam. 60Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 61Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposvećenu vatru pred Jahvom.

      Vidimo da je Ivan po obje roditeljske linije bio potomak Aronov. zato je s njime završilo Veliko svećenstvo na način da je toj liniji odsječena glava. Isus stvara novo Velikosvećenstvo.

      Kajfa i Ana kupuju poziciju Velikog svećenika kao što je Savle htio učiniti iako nije bio iz plemena Aronovog nego iz Benjaminovog

      Fil. 5-6
      5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebrejâ; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran.

      Sve u svemu, svećenici su obavili upravo ono što im je bilo dano, da prinesu žrtvu koju je Veliki svećenik odabrao i položio ruke na nju. To je žrtva za grijeh CIJELOG NARODA, dakle i naša, a ne samo NJIHOVA kao što se voli optuživati.
      Božji blagoslov.

      Izbriši
  2. Evo jedno pitanje koje me muči:
    gledali smo na tv dokumentarce o određenim zajednicama koje ne skrivaju nagost. Kako to objasniti u ovom kontekstu (radi se o nekim domorodcima u džungli, uz pretpostavku da je to istina).
    Kako oni ne osječaju srama od Istočnog grijeha?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam prije vidio ovo vaše pitanje.
      Nedostatak srama tumačim stvaranjem takve primitivne poganske kulture koja 'uspješno' briše ljudima prirodni sram. Mnoge takve kulture smatraju i kanibalizam normalnim. Prosvjetitelji 18.st. tumačili su kako su to plemeniti divljaci, a sad zahvaljujući njima-prosvjetiteljima, imamo 'plemenito divljaštvo' svuda oko nas.
      Zar nije slična (ne)kultura danas prevladavajuća u svijetu? Ako dijete vidi u kući svoje gole roditelje, pa ako s roditeljima ide u nudističke kampove, vrlo vjerojatno ne će imati više srama. Nedavno sam napisao tekst o feministicama u Argenitini koje paradiraju ulicama golih grudiju, ne bi ništa iznenađujuće bilo da budu drugi puta posve gole. Neke feministice se slikaju za vrijeme menstruacije. Na 'gay' paradama na glavnim ulicama gradova sodomiti svoje perverzije javno pokazuju. Na kazališnim predstavama glumice iz rodnice vade zastave. Može li dijete koje je bombardirano medijima s takvom paklenom (ne)kulturom ostati normalno s prirođenim sramom? I u kakvom će užasu normalna djeca u neposrednoj budućnosti morati živjeti i trpiti svakojako nasilje većine koja će biti kao ljudski demoni?

      Izbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.