nedjelja, 30. listopada 2016.

Fatima II

Anđeo

Najprije o knjizi na koju se pozivam. Zove se "Istinita priča o Fatimi" i napisana je 1947. i možete je pročitati na engleskom jeziku na situsu koji se zove "Fatima - međumrežni križar". 
Dakle knjigu su napisali oni koji promoviraju i vjeruju u fatimski kult.
1915. knjiga navodi, kako se je četvorici fatimske djece, dok su se igrali u polju, ukazalo biće koje je izgledalo kao oblak ljudskog obličja.
Među djecom je bila Lucija de Jesus dos Santos koja je tada imala osam godina. Praktično sve što znamo o fatimskom ukazanju temelji se na njezinom svjedočenju, jer su Jacinta i Franjo umrli prije nego što je lokalni biskup pokrenuo istragu o događajima u Fatimi. Dakle, i ovo što čitamo se temelji na Lucijinom svjedočenju, osim ako autori knjige nisu 'uredovali' njezine riječi. Knjiga je izdana dok je Lucija bila živa, zato možemo pretpostaviti kako se je ona složila s naracijom u knjizi.
U knjizi nije niti navedeno koja su to druga djeca bila s njom. Ukaza se je još dva puta ukazala djeci bez ikakve komunikacije s njima.

Prvo ukazanje

A nakon toga, navodni anđeo (a možda i neki drugi, međutim autor knjige odnosno Lucija implicira kako je to bio isti anđeo) se je slijedeće godine ukazao konkretnije. Ovaj put je Lucija bila sa svojim mlađim rođacima, Jacintom i Franjom, i skrivali su se od iznenadne oluje u pećini.



Oluja je prestala, razvedrilo se, bilo je mirno, i u jednom trenutku djeca su čula kako snažni vjetar savija krošnje drveća.
Tako su vidjeli da se iznad drveća nalazi providno biće ljudskog oblika koje im je prišlo i predstavilo se kao anđeo mira.
Djeca su naravno bila prestrašena i bez riječi od tog čudnog vjetra i čudne pojave, ali pojava im je rekla da se ne boje.
Sumnjam da se je Gabrijel na sličan način ukazao Bogorodici.
Ne vjerujem da su se u Nazaretu tada savijale krošnje stabala od iznenadnog vjetra ili da se je događalo išta slično što izaziva strah.
Ukaza je kleknula na zemlju i s dubokim klanjanjem izgovorila molitvu: 
"Moj Bože, vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, nadam se u Tebe i ljubim Te. Molim oproštenje za sve one koji ne vjeruju u Tebe, ne klanjaju Ti se, nemaju nade u Tebe i ne ljube Te."
Djeca su isto kleknula i zajedno s ukazom tri puta ponavljala molitvu. Nakon toga je ukaza ustala i rekla djeci da se tako mole, te da su Isus i Marija jako pozorni na njihove molitve.
U čemu je problem u ovom događaju?
Isus je rekao apostolima - ovako molite i naučio ih je temeljnu molitvu Očenaša. Gospodin nije trebao moliti - 'oprosti nam duge naše ...' zato što On duga nije imao, bio je bez grijeha i nije mogao biti doveden u opasnost zla. Ali On se je solidizirao s griješnim ljudima zato što se je utjelovio i postao čovjekom.
Zato Gospodin može moliti Očenaš i moliti za svoju ljudsku braću pred Ocem koristeći u molitvi Očenaša plural.
Međutim, anđeo nije čovjek, on ne može moliti Očenaš u drugom dijelu. Može li anđeo moliti za ljude? Vjerujem da može i da to naši anđeli čuvari rade pred Bogom. Ali jedino bekonačna Žrtva Isusa Krista je dostojna da oprosti grijehe. Štogod anđeli učinili, njihova molitva za nas može samo preko Isusa Krista doći do Oca, jer On je jedini pravi veliki svećenik koji Sebe prikazuje Ocu i samo Njegova žrtva je Bogu ugodna.
Mnogi katolici vjeruju kako svaka Božja milost dolazi preko ruku Bogorodice ili da svaka molitva prema Bogu isto tako ide.
Koliko mi je poznato, Crkva se nije odredila o tome, to može biti istina i zabluda, i moramo biti jako oprezni da ne bismo Bogorodici dali atribute koje ima Njezin Sin, bez obzira što je Ona svake naše hvale i slave dostojna.
To znači da ne možemo izbjegnuti Isusa i reć kako Marija mimo Njega upućuje naše molitve Bogu Ocu.
Vratimo se navodnom anđelu.
Anđeli ne mogu reći kako oni vjeruju u Boga i kako imaju nadu u Njega. Ovo prvo ne mogu zato što oni, kao i sveci u Nebu, ne vjeruju u Boga, vjera u Boga je moguća samo ljudima koji Boga ne vide. Također i nada, jer samo ljudi na krugu Zemaljskom mogu se nadati u Božje milosrđe i spasenje, u vječnosti spasenje je zauvijek zapečaćeno i zacementirano. Ili ga netko ima, ili ga nema. Onaj tko ga nema, taj niti nema nade da će ikad napustiti Pakao.
Kao što naglašava poetski sv.Pavao, u vječnosti ostaje samo ljubav.
Dakle, ako je istinito prenesena ova zgoda s 'anđelom mira' koji dolazi uz huk vjetra, onda je taj anđeo izveo predstavu, a ne stvarnu molitvu Bogu. On je mogao reći djeci - evo ovako molite, kleknite i izgovorite ove riječi koje ja ne mogu izgovoriti srcem jer Boga gledam i ne znam što je nada kad se grijeh anđela ne prašta.
Drugo što se ne može moliti je molitva Bogu da oprosti onima koji nemaju niti vjere, niti nade, niti ljubavi prema Bogu.
O tome sam prethodno pisao - nepravovjerni fatimski dodatak u krunici. Za takve ljude možemo samo moliti Boga da im dadne milosti vjere-obraćenja po kojoj će kasnije sami moliti Boga da im oprosti grijehe.
Krivovjerno je moliti Boga da oprosti grijehe demonima i ljudima koji su u Paklu, ili su na Zemlji prihvatili svojim srcem pakao te mrze Boga.
To je temeljna zabluda koju su prinčevi Pakla poslali preko Fatime i koju šalje novoredna sekta šireći laži kako se ljudi spašavaju bez vjere i pripadnosti Crkvi ili da čak nisu ni potrebni spasenja.
Posljednja rečenica 'anđela' ustvari smjera da u djeci pobudi duhovnu oholost. Jer Isus i Marija su posebno pozorni na njihove molitve. Slične stvari je Faustini Kowalskoj je poručivala ukaza koja se je predstavljala Isusom rekavši kako samo zbog nje i njezine molitve nije tih dana uništio svijet.
Jasno je kako treba djeci, ali i odraslima, posvjestiti činjenicu kako ih Isus i Bogorodica ili sveci slušaju dok izgovaraju molitve, ali reći kako su posebno pozorni na njihove molitve znači raspirivati požar duhovne oholosti koji je gori od materijalne.

Drugo ukazanje

Trebalo je doći ljeto da se ukaza drugi put ukaže.
Djeca su za vrijeme ljetne sparine odmarala se pod krošnjama stabala, kad se je odjednom pokazao 'anđeo' i rekao im, pretpostavljam ljutito:
"Što radite!"
Pa mogao je vidjeti kako se odmaraju u hladovini.
"Molite, molite puno! Srca Isusa i Marije imaju plan milosti s vama! Dajte bez prestanka Presvetom molitve i žrtve! Dajte sve što je u vašoj moći kao žrtvu Bogu kao čin nadoknade za grijehe koji su Ga povrijedili i kao molitvu za obraćenje griješnika. Tako ćete prizvati mir nad zemljom (Portugalom). Ja sam anđeo čuvar, Anđeo Portugala. Iznad svega prihvatite i podnositi patnju da vas Bog može poslati."
Knjiga dalje navodi kako su samo Lucija i Jacinta mogli čuti anđela, Franjo ih je stoga stalno zapitkivao - što je rekao, što je rekao?
Franjo je kasnije umro od španjolske gripe, a ubrzo i Jacinta iz čudnih zdravstvenih razloga. Pronašao sam podatak kako je Jacinta, kao djelo pokore, pila prljavu vodu od koje joj je bilo slabo. Ne znam dal je od toga umrla, ali to nam govori kako su djeca imali slabog 'anđela' učitelja te su držali kako je narušavaje osobnog zdravlja djelo pokore. Da im je netko rekao kako su premladi, kako još nemaju ni 10 godina, za sprovoditi pokornički i mortifikacijski život koji mogu imati odrasli ljudi, vjerojatno bi rekli - što ti znaš, nama Isus i Marija šalju poruke preko Anđela Portugala i ako ih poslušamo spasit ćemo svijet, ako ne barem Portugal.
Usput, knjiga odnosno Lucija implicira kako su Anđeo Mira iz prvog ukazanja i Anđeo Portugala jedna te ista anđeoska osoba.
Sad malo o patnji Isusa i Marije.
Kao što vjerujemo, Isus i Marija su u Nebu, u vječnosti.
Mi to ne možemo pojmiti, zato što nam je beskonačnost i vječnost izvan naše sposobnosti poimanja, ali kad dođemo u Nebo, u što se ufam, onda ćemo na svoj ograničeni način oćutiti beskonačnost odnosno Boga.
Kod Boga, odnosno u Nebu ne postoji vrijeme, vječno sada znači kako su svi vremenski događaji stalno pred očima.
Ali ne kao patnja ili loše uspomene, jer u Nebu s Bogom nema patnje.
Stoga Isus nakon smrti kao ni Marija, ne može patiti.
Naši grijesi uzrokovali su Njima patnju za vrijeme zemaljskog života. Ludost je vjerovati kako sad Isus pati zbog toga što sotonisti imaju crne mise. Oni samo sebi navlače (i drugima koji znaju za crne mise ali im se ne suprostavljaju) veću vječnu kaznu i mizeriju u zemaljskom životu, ali Isusu više naškoditi ne mogu.
Stoga sva ukazanja koja kažu - Isus ovih dana mnogo pati kao i Marija, te ako netko ne učini pokoru za grijehe svijeta, sutra će biti kraj svijeta, su demonsko podmetanje koje želi raširiti zabludu kako na Nebu postoji patnja.
Jedno lažno ukazanje (mislim da je Međugorje) je imalo poruku ukaze - Isus i ja (navodna Bogorodica) jedva smo uspjeli ovih dana smiriti bijes Boga Oca, inače bi bio danas Posljednji sud.
Kako je žalosno i duboko krivovjerno stanje katolika koji su spremni povjerovati u takva ukazanja.
Da, dobro je vršiti pokoru i ubijati požude preko mrtvljenja, ali ako netko umišlja da će s time spasiti svijet koji je ionako već osuđen, taj živi u duhovnoj oholosti od koje se mora čim prije otrijezniti.
Usput, mnogi sumnjaju kako je Lucija bila dominantna nad Jacintom i Franjom, te je tako ona postala glasnogovornica ukaze, dok je Jacinta zaboravljala, a Franjo je blejio i ništa nije čuo.
Valjda je ipak u prvom ukazanju čuo 'anđela' koji je 'molio', ili je samo ponavljao ono što je čuo od Lucije i Jacinte.

Treće ukazanje

U knjizi se dalje navodi kako su djeca zaključila da ne mogu ništa učiniti, reći ili igrati se nakon drugog ukazanja.
'Anđeo' im je bio stalno na pameti, on je bio važan.
Zvuči kao opsjednuće.
Došla je jesen, vrijeme berbe plodova.
Djeca su marno molila molitvu koju ih je naučio 'anđeo'.
Opet u polju, između poznatih portugalskih hrastova plutnjaka koji su imali kod pogana mistično značenje, ukaza se je treći put pojavila.
U jednoj ruci je imala kalež, u drugoj 'hostiju' iz koje je kapala krv u kalež. 
Onda se je prostrla na zemlju, a kalež i 'hostija' su nastavili levitirati u zraku.
Tri puta je u tom polažaju izmolila slijedeću molitvu:
"Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko ti se klanjam i dajem Ti Presveto Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo istog Sina Isusa Krista, prisutnog u Svetohraništima svijeta, kao nadoknadu za sva svetogrđa, uvrede i nemarnosti s kojima je On sam povrijeđen. I s beskonačnim zaslugama Njegovog svetog Srca i Bezgriješnog Srca Marijina, molim Te za obraćenje grješnika."
Ukaza je zatim ustala, uzela levitirajuću 'hostiju' te s istom pričestila Luciju, a Jacinta i Franjo su pili iz kaleža kojeg im je dala ukaza.
Pričešćeni su uz riječi 'anđela':
"Uzmite i pijte Tijelo i Krv Isusa Krista, strašno uvrijeđenog nezahvalnošću ljudi. Učinite naknadu za njihove zločine i utješite vašeg Boga".
*
Ako nisu nešto zbrljali autori knjige ili vidjelica Lucija, kako se može Tijelo popiti? I tko je dao slobodu anđelu da mjenja taj tekst iz kanona Mise koji se navodi još u počecima Crkve?
Tko ga je ovlastio da čini ono što mogu činiti samo svećenici Crkve?
Jacinta i Franjo su bili mladi tako da još nisi ni imali prvu pričest.
Tko je ovlastio 'anđela' da ih pričešćuje sa smrtnim grijehom, jer još nisu bili ispovijeđeni?
Kad bi ih 'anđeo' ispovijedio prije, a što nije rečeno, tko ga je ovlastio da otpušta grijehe za što je Isus Krist ovlastio samo Crkvu, odnosno svećenike?
Nadalje, na Misi se moli Boga da pošalje svojeg anđela kako bi Žrtva, odnosno posvećena Hostija i Vino, Tijelo i Krv Isusova, bila preko njega prinešena na nebeski oltar.
Kome je dakle ovaj 'anđeo' prinosio Žrtvu?
Zar je bio tu neki drugi anđeo, kojeg djeca nisu vidjeli i koji je prenio Žrtvu Bogu Ocu?
Ništa od toga, nego je ukaza najvjerojatnije htjela tim činom srušiti kršćansku vjeru kako anđeo prinosi od Zemlje na Nebo Žrtvu.
Time se mic po mic, uništavala istina o sv.Misi koja je kasnije dokrajčena nakon drugog vatikanskog koncila kad je to postalo okupljanje oko stola i sjećanje na Posljednju večeru, a ne na žrtvu Velikog petka.
Nikakvo čudo što je Lucija kasnije postala novoredna karmelićanka i što je tako prihvatila heretički drugi vatikan kao i novorednu misu.

** 
I opet vidimo demonsko ruganje i izvrdavanje istine kako je Bog neutješan, odnosno nesretan, pa Mu je nužna utjeha ljudi koji će vršiti pokoru i naknadu zbog grijeha.
A istina je jedina kako je Isusovo Žrtva bila preobilna i izmirila je Nebo i Zemlju, odnosno sve grijehe oprala u Krvi Jaganjčevoj.
Problem s 'Fatimom' je što se nameće zabluda kako Bog pati ako Mu ljudi ne daju plodove svoje pokore, ako se ne mrtve.
Kao da je Bog odjednom sretan i utješen što je Jacinta umjesto čiste vode popila prljavu vodu od rublja, ili ako se je neki monah popeo na stup i proveo ostatak života tamo.
Pokora služi za čišćenje grješnika koji pokoru sprovodi, jer tako svladava požude kojima je sve do prije bio rob.
Nikako da bi Bog bio sadist koji uživa gledati kako se ljudi muče i onda tako zaboravi da su ga drugi ljudi uvrijedili grijesima.
Fatalna fatimska zabluda je uvjeriti se kako možemo spasiti i otkupiti svijet mrtvljenjima i pokorama.
Ne možemo ni sami sebe, a kamoli svijet, jer spasenje je Božje milosrđe i izabranje.
Fatima je jedan oblik pelagijevskog krivovjerja i kao što je Pelagije bio asketski monah duhovno ohol radi svoje tobožnje svetosti koju je stekao monaškim asketizmom, tako i pobornici Fatime, brojeći i moleći brojne krunice kako bi 'sveti otac' konačno posvetio Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu, vjeruju kako će s tom svojom žrtvom spasiti svijet i donijeti mu mir.



* Na fotografiji je skulptura "Anđela Portugala" kako pričešćuje djecu. U pozadini je hrast plutnjak koji ima u okultizmu simbolično mistično značenje i iz kojeg se je pojavljivala i druga ukaza (možda i ista), navodna Bogorodica. O tome ću više pisati drugom zgodom.
** Čini mi se da sam negdje vidio fotografiju kako se 'redovnica' Lucija pričešćuje 'na ruke', ali je nisam mogao sad naći.

21 komentar:

  1. Problem s 'Fatimom' je što se nameće zabluda kako Bog pati ako Mu ljudi ne daju plodove svoje pokore, ako se ne mrtve.Kao da je Bog odjednom sretan i utješen što je Jacinta umjesto čiste vode popila prljavu vodu od rublja, ili ako se je neki monah popeo na stup i proveo ostatak života tamo.Pokora služi za čišćenje grješnika koji pokoru sprovodi, jer tako svladava požude kojima je sve do prije bio rob.

    Mislim da je ovo srž kako fatimske, tako i međugorske podvale. Dakako da tu ima još svašta drugo što navodiš a da ne valja. Unatoč svemu, Crkva je vidljiva a Frane je papa. Vrati se u Crkvu da ju zajedno popravljamo! Možemo li očekivati Lurd I. i II . ili ni u ta ukazanja ne viruješ?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ispravak: ili u ta ukazanja viruješ?

      Izbriši
    2. Slažem se Ante, Crkva je vidljiva.
      Možeš je vidjeti na naslovnoj fotografiji bloga :)
      Crkva je vidljiva dok god ima katolika, jer katolici ne mogu, odnosno ne smiju skrivati svijetu da su oni katolici.
      Vidiš i sam kako je gotovo nužno bilo preispitati poruke Međugorja i Fatime. Za sada ne ulazim u analizu Lurda.

      Izbriši
    3. Meni su ukazanja u Lurdu najuvjerljivija, ali me muči detalj kad Gospa moli krunicu. Kako Gospa može moliti krunicu? Pretpostavljam da se tada molila isključivo Gospina kruinica.
      Ukazanja nisu obvezna za katolika, ne obvezuju nas u savjesti. Zato se čudim kad mnogi od takvih ukazanja naprave nešto jako jako bitno. Ona nisu dio Objave i tako ih treba i tretirati.

      P.S. Ah da, vidim na fotografiji papu Henoka I., posljednjeg križara, koji je nakratko izišao iz pećine u koju se sklonio i uspeo se do križa na vrh brda kojega brani do zadnje kapi krvi. :-)

      Izbriši
    4. Lurd je specifičan zbog Bezgriješnog začeća. Fatima i novija ukazanja nemaju de facto nikakvu pravu novu poruku, ali dovode do smutnje ili krivovjerja.
      Pitaje privatnosti ukazanja je isto čudno. Ako je ukazanje stvarno autentično, i ako Isus ili Marija po tome šalju poruku kršćanima, kako se to može ignorirati i staviti u koš privatnih poruka ili nečeg što se može ugnorirati?
      Bog nam može slati znakove, ali Objava je završena. Znak može biti autentično kapanje krvi s kipa Gospe, padanje zvijezda s Neba i slično, ali nikako dodatak Objavi. Izgleda kao da modernim kršćanima nije dovoljna Objava, nego halapljivo kao noćni leptiri lete od jednog ukazanja do drugog. Isus nas je upozorio da će biti lažnih proroka i lažnih čuda.

      Izbriši
    5. Marija je molila krunicu u Lurdu pozdravljajući samu sebe i moleći sebe da se moli za sebe na času svoje smrti?
      Ako je to istina, onda je ukazanje u Lurdu isto kao i Fatima i Međugorje i sva druga silna ukazanja.
      Možeš li mi dati poveznicu na neki tekst o tome?

      Izbriši
    6. Provjerio sam na wikipediji, piše kako je Marija zamolila Bernadette da moli krunicu s njom.
      Kako je mogla prava Crkva priznati to kao autentično ukazanje?
      Dizmo, izgleda da si mi dao još naslova za blog.

      Izbriši
    7. Izgleda kao da modernim kršćanima nije dovoljna Objava, nego halapljivo kao noćni leptiri lete od jednog ukazanja do drugog.

      To je ono što i mene muči. Često su ljudi zadrtiji kad se propitkuje istinitost ukazanja, nego kad se zadire u Objavu. To je samo po sebi naopako. Nemam nikakav tekst o tome. Bio sam prošle godine u Lurdu. Divan doživljaj, ali postavljam sebi neka pitanja. Čudno je to s molitvom krunice. Čudno je kad ljudi na Gospin kip vješaju krunice. Krunica je, barem za mene, Gospina krunica a kako Gospa može moliti 'ZdravoMariju'. Uz svu ljubav koju imam prema Bogorodici, jako dvojim oko toga smije li se klečati pred Njezinim kipom, a da se ne upadne u kršenje prve Božje zapovijedi, budući je klečanje znak poklonstva, a klanjamo se samo i jedino Bogu Trojednome.

      Izbriši
    8. Isto razmišljam. Blasfemično se je klanjati nekom tko nije Bog. Kao što se ne smijemo niti klanjati križu, niti oltaru na kojem nije Svetohranište u kojem je sv.Hostija. Kad prolazimo pored crkve ili kapelice na kojoj je raspelo, onda se prekrižimo i naklonimo glavu, nikako na koljena. Štovanje Marije kod mnogih je prešlo u klanjanje Mariji, što je kako kažeš kršenje prve Božje zapovijedi. Možda su zato i sva ova ukazanja bila djeci koja to još ne razumiju, samo onda nije teško zaključiti da se ne radi o Mariji, nego o ukazi. Zanimljivo je kako je i Bernadetica kao i fatimska djeca opisala ukazu kao izrazito malenu ženicu. U Fatimi su je čak opisali isprva da nosi suknju do koljena i ima naušnice. Ako Bog da, o tome ću pisati.

      Izbriši
  2. Krivovjerno je moliti Boga da oprosti grijehe demonima i ljudima koji su u Paklu, ili su na Zemlji prihvatili svojim srcem pakao te mrze Boga.To je temeljna zabluda koju su prinčevi Pakla poslali preko Fatime i koju šalje novoredna sekta šireći laži kako se ljudi spašavaju bez vjere i pripadnosti Crkvi ili da čak nisu ni potrebni spasenja.

    Za demone i one u paklu moliti je besmisleno, ali ni za koga živog 'koji mrzi Boga i svim je srcem prihvatio pakao' moliti treba. To čini Isus na križu, sv. Stjepan itd.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Opet ispravak: za žive bez obzira kakvi bili moliti treba. Malo zbrzam pa pošaljem upis a ne pregledam. Isprika.

      Izbriši
    2. Pisao sam o tome već. Isus i Stjepan su molili Boga da oprosti ljudima koji ne znaju što čine. To znači da su takvi, prije ili kasnije, shvatili i priznali svoje grijehe te tražili od Boga oproštenje. S druge strane Isus je znao kako je Juda Iškariotski sin propasti, te zato ni nije za njega molio. Mi prvenstveno trebamo moliti za sebe i za naše najbliže, a ne igrati se milosrđa pa recimo odabrati najvećeg i najbezbožnijeg zločinca u našem gradu, koji nam nije ni rođak ni prijatelj, pa onda moliti za njega kako bismo sebi dokazali kako smo puni milosrđa.

      Izbriši
    3. Isus je znao da je Juda sin propasti. Mi ne možemo znati tko će se obratiti, a tko ne će. Osim toga, Isus nam je zapovjedio molitvu za vlastite progonitelje, a svi smo mi skloni sinovima propasti ponajprije proglasiti one koji nam rade o glavi ili nas osobno nečim ugrožavaju.

      Izbriši
    4. Slažem se Dizmo. Opet ponavljam, nije isto moliti za svoje osobne neprijatelje kao i za otvorene Božje neprijatelje. Osim ako nam nije neki rođak ili prijatelj ili netko kog su nam kršćanska braća preporučili za molitvu neprijatelj Božji, kako možemo se uopće sjetiti moliti za tog, de facto nama nepoznatog čovjeka? Ili ako suosjećamo s patnjama kršćana u Nigeriji, zar ne ćemo moliti najprije za te ljude koji su nam bliski po vjeri, ili ćemo moliti za muhamedance koji ih kolju? Jednostavno, naša narav ali i pravda nam kaže kako moramo najprije moliti za one koji su nam bliski, ili po krvi, ili po prijateljstvu ili po poznanstvu, i takvim redosliojedom. Ostalo po mojem sudu izgleda kao natjecanje tko će moliti za najbizarniju nakanu.

      Izbriši
  3. Da, dobro je vršiti pokoru i ubijati požude preko mrtvljenja, ali ako netko umišlja da će s time spasiti svijet koji je ionako već osuđen, taj živi u duhovnoj oholosti od koje se mora čim prije otrijezniti.

    Emilijano, vidi ovo:
    'To što svijet još postoji razlog su molitve kršćana.'(sv. Ivan Zlatousti)
    Zar je i sv. Ivan Krizostom bio duhovno ohol?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pišem o suludim porukama poput one Faustini Kowalskoj o tome kako je njezina molitva spasila svijet od uništenja. Sudnji dan je u vječnosti određen, kao i tijek ljudske povijesti. I naše molitve za spasenje nas i drugih ljudi su u tome uključene. Ne može se dogoditi kako će moja molitva izmijeniti ono što Boga zna da će se dogoditi. Tako da se može reć spekulativno, da je prestalo kršćanstvo u vrijeme sv.Ivana Zlatoustog, nestao bi svijet. Ali u Božjem planu je da se rodi Dizma, pa molitve kršćana nisu stale onda :)
      Tako je jasno da će vjera i molitva biti najmanja kad Gospodin drugi puta dođe kao Sudac.

      Izbriši
    2. Kako možeš Dizmu, pripadnika novoredne sekte i sljedbenika Frane kaosa/nereda, zvati kršćaninom?! ;-)

      Izbriši
    3. A ja sam mislio da mi komentira desni raskajani razbojnik :)

      Izbriši
  4. Dodatno, Emile što kažeš na slijedeće riječi, s obzirom na temu umanjenja Žrtve Kristove o kojoj više puta pišeš, te posredno o spasenju svijeta putem Crkve (koja je sakrament spasenja):

    "U svome tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, koje je Crkva" (Kol 1,24)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To nikako ne smijemo shvatiti kao da Isusova Žrtva nije bila savršena i dostatna za otkupljenje cijelog svijeta. Stoga vjerujem da se je tu sv.Pavao poetski izrazio o nedostatnoj muci Kristovoj kako bi naglasio kako nam je nositi križ i slijediti Gospodina. Križ je najveći znak ljubavi. Podnošenje patnje radi onog kojeg se ljubi. Nikako to ne može biti samobičevanje ili trapljenje postovima ili asketskim životom. To je pak 'trening' za svladavanje požuda. Pavao je bio šiban od drugih nedaća, tako da mu nije takav 'trening' trebao. I junački ih je podnosio radi ljubavi prema Kristu, to jest i radi Kristovog tijela koja je Crkva.

      Izbriši
    2. Tako je. To ne znači da Isusova žrtva nije savršena, nego da mi svoje žrtve i žrtvice pridružujemo toj Žrtvi.

      Izbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.